Razvoj emocija je jedan od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Određen je biološkim dispozicijama (naslijeđenim mehanizmima reagiranja) na koje mi ne možemo puno utjecati, ali emocionalni razvoj određuje i socijalno okruženje u kojem mi možemo pridonijeti kao uzor (model) za imitaciju načina izražavanja emocija te namjernim odgajanjem kontrole emocija.
Emocije djeteta predškolske dobi razlikuju se od emocija odrasle osobe. One su jednostavne, spontane i odmah nalaze odgovarajući izraz, česte su i kratkotrajne, snažne i nestabilne, preplavljuju dijete, a ono ih pokazuje otvoreno.
U izražavanju i reguliranju emocija djeteta veliku ulogu ima bliža okolina – roditelji, a kasnije i odgojitelji te je zato bitno da je upravo ta okolina empatična i da pravovremeno reagira na signale. Dijete postupno uči izražavati emocije i razumijeti emocije ljudi koji ga okružuju. Upravo u ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako regulirati emocije, tako i prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu, kako razvijati prijateljstva i s vremena na vrijeme podnijeti samoću, a za sve to djetetu je potrebna pomoć odraslih.
Kroz razne aktivnosti, djeca naše skupine upoznaju vrste osjećaja te ih potičemo da ih znaju prepoznati kod sebe i kod drugih. Veliku pažnju dajemo metodi razgovora te pomoću nje učimo zajednički analizirati situacije koje su ih dovele do iskazivanja određenih osjećaja te pokušavamo pronalaziti rješenja eventualnih poteškoća u međusobnim odnosima.
Veliki pozdrav od vaših Cvjetića i njihovih odgojiteljica! 🙂
