Sposobnost dijeljenja se javlja u određenoj razvojnoj fazi. Kao što ne možemo očekivati da dijete od 3 mjeseca hoda, ne možemo očekivati da dijete od 2 godine dijeli. Da bi razumjelo da netko drugi želi igračku, dijete se mora staviti u tuđu perspektivu, mora izaći iz tzv. egocentrične faze – to se postepeno događa između 2. i 7. godine. Da bi svjesno dijelilo, mora poznavati koncept vlasništva. Ovaj se pojam odnosi na to da dijete razumije da ima kontrolu nad nečim, da ono odlučuje tko i kad će se igrati s njegovom/njezinom igračkom. Kada osjeti ovakvo „vlasništvo“ dijeljenje postaje iskreno.
Dijeljenje na zahtjev (kada roditelj/odgojitelj kaže da treba dijeliti), prekida igru i fokus, uči djecu lažnoj darežljivosti. Djeca u mlađoj dobi (prije početka škole) mogu naučiti posuditi igračku kako bi udovoljili odraslima, ali to ne vodi altruističnom dijeljenju i tada dijeljenje povezuju s negativnim osjećajima. Djeca predškolske dobi osjećaju radost kada podjele igračku, ali samo ako do toga dođe bez „poticaja“ roditelja.
