Razmažena djeca ne postoje, ali postoje djeca koja još nisu uspjela naučiti primjerene oblike ponašanja. Najčešće jer nisu imala sreće živjeti s odraslima koji bi im to omogućili.
BOLJE PONAŠANJE ZAPOČINJE SAMOPROCJENOM SADAŠNJEG PONAŠANJA I USTANOVLJAVANJA ČINJENICE DA ONO NIJE DJELOTVORNO
Kako pomoći djetetu koje pokazuje nepoželjno ponašanje?!
1. Neka dijete samo opiše sadašnju situaciju
2. Poticati ga na samoprocjenu (neka promisli je li ovo ponašanje bilo dobro za njega)
3. Pomoći mu da projicira bolju situaciju (kako bi izgledala situacija u kojoj bi sve štimalo)
4. Pomoći djetetu da izradi plan „popravljanja štete”
5. Dogovoriti s djetetom konkretne korake (što ćemo prvo učiniti?…)
6. Priprema djeteta za alternativni plan (plan „B”)
Ovakav razgovor usmjeren je poticanju djeteta da kvalitetnije razmišlja. Važno ga je često provoditi jer tako ćemo dovesti dijete da u tzv. „kriznim situacijama” počne razmišljati na „novi način”.
Isto tako, ovakva vrsta razgovora neće biti uspješna ako dijete okrivljavamo. Umjesto okrivljavanja mnogo je bolje djetetu pružiti „drugu priliku”,te ga pohvaliti na ulaganje dobrog napora i prakticiranje odgovarajućeg ponašanja.
OD KAŽNJAVANJA DJETETA MNOGO JE BOLJE PRUŽITI MU PRILIKU DA PREUZME ODGOVORNOST I POPRAVI NAČINJENU ŠTETU, A I SVOJE PONAŠANJE