Djeca nas ne slušaju, nego nas gledaju

Što je igra? Tko se igra? Trebaju li se odrasli igrati ili je to samo aktivnost kojom se bave djeca?

Treba li roditelj, odgojitelj ili neka druga odrasla osoba biti samo ravnodušni promatrač ili suigrač koji se nameće kao glavna uloga u igri, koordinator koji pomaže kod dogovaranja ili zainteresirani promatrač koji zna procijeniti kad je pravi trenutak za uvođenje nekih novih elemenata i obogaćivanja igre.

Igra je neophodna za djetetov pravilan psihofizički razvoj te je za dijete jako važna. Važno je osigurati mu vrijeme i prostor za igru, jer ono ima prirodnu potrebu za igrom i tu potrebu zadovoljava kad god je to moguće.

Kroz igru dijete iskušava svoje mogućnosti i isprobava ono u čemu u stvarnosti još nije doraslo . Prihvaća različite životne uloge, razvija samostalnost te najbolje i najviše nauči.
Djeca često ne slušaju što govorimo, nego gledaju što radimo zato je važno djetetu nuditi primjer društveno prihvatljivog ponašanja.

U prilogu su fotografije koje prikazuju izgled prostora vrtića u kojem dijete svakodnevno boravi i sobe djeteta kod kuće. Djevojčica (6 god), po dolasku kući uživljava se u ulogu odgojiteljice te svakodnevno u svojoj sobi uvodi, uz podršku roditelja, elemente koji predstavljaju sredstva kojima se služi u vrtiću. Igra traje već 5 mjeseci i iz dana u dan je sve složenija.

Prostor vrtića

Soba kod kuće